Geo 1Zemlja ne miruje! U njezinoj je unutrašnjosti magma u stalnom kretanju ... horizontalnom i vertikalnom ... i to se kretanje odražava na Zemljinoj površini: Zemljina kora se diže i spušta, izranja i zaranja, lomi se na tektonske ploče, izbijaju vulkani, događaju se potresi, kontinenti „putuju", sudaraju se i razdvajaju, podvlače jedan pod drugog ... (Slika 1 – Presjek Zemlje)

 

 

geo 2Za kornatski prostor važne su dvije Zemljine ploče (tektonske): Afrička i Euroazijska. Zona dodira Afričke i Euroazije ploče nalazi se ispod Sredozemnog mora, a Kornati se nalaze na južnom rubu Euroazijske ploče. Gledajući kroz geološku prošlost, Afrika već milijunima godina „putuje" na sjeveroistok i sjever i udara, pritišće i podvlači se pod Euroaziju. Zbog toga južni rub Euroazijske ploče stalno trpi posljedice: potresi su česti, litosfera se bora i rasjeda, izdiže se i spušta, izranja i uranja u more, ... (Slika 2 – Zona kontakta Afrike i Europe)

Geo 3Najstarije stijene koje danas nalazimo u Kornatima jesu dolomiti i vapnenci istaloženi prije nekih 100-tinjak milijuna godina (u vrijeme najmlađeg mezozoika = gornje krede). Tada je Afrička ploča bila znatno južnije nego danas, a između Afrike i Euroazije prostirao se veliki Zemljin ocean nazvan Tethys (današnje Sredozemno more samo je ostatak toga oceana). Kornatski prostor je u potpunosti bio uronjen u to toplo i životom bogato more. Ugibanjem morskih organizama koji su živjeli na ovim prostorima i njihovim taloženjem na morskom dnu, nastali su svi oni dolomiti i vapnenci koji danas prevladavaju u Kornatima (vapnenci su puni fosila morskih školjaka). (Slika 3 – Raspored kopna i mora prije 65 milijuna godina)

geo 4Zbog stalnog pomicanja Afrike i njezinog podvlačenja pod Euroaziju, južni rub Euroazije se intenzivno borao i rasjedao, a krajem krede (prije nekih 70 – 80 milijuna godina) dio toga ruba je, zajedno s Kornatskim prostorom, izronio iz Tethysa. Tragovi rasjedanja Zemljine kore i izdizanja i spuštanja susjednih stijenskih blokova po rasjednim plohama, možda se najljepše oslikavaju u čuvenim kornatskim „krunama" (strmci ili litice) koje nalazimo na većini vanjskih kornatskih otoka. „Krune" predstavljaju dio goleme rasjedne plohe, koja se u Kornatima na nekim mjestima spušta okomito i preko 90 metara u morske dubine (Piškera), a na drugim izdiže i preko 80 metara iznad nivoa mora (Klobučar). (Slika 4 – Kornatske „krune" (rasjedna ploha))

Za vrijeme trajanja „kopnene faze", u Kornatskom prostoru su se odvijali intenzivni procesi okršavanja: u vapnencima i dolomitima koji su bili izloženi atmosferskom utjecaju, nastajale su brojne spilje, jame, vrtače, doline i drugi krški oblici. U približno isto to vrijeme, prije 65 milijuna godina, u Zemlju je u područje današnjeg Meksika, udario golemi asteroid. Posljedice udara bile su katastrofalne: izbrisana je gotovo polovica bioloških vrsta sa Zemlje, a među njima i školjke iz skupine rudista koje danas vrlo lako možemo naći u vapnencima Kornatskog otočja. (Slika 5 - Rudist, Slika 6 – Rudistni vapnenac, Slika 7 – Tragovi kretanja organizama)

        

Kopnena faza je trajala 30-tak milijuna godina ... ali Afrika nije mirovala. I dalje je putovala na sjeveroistok i sjever i zabijala se u Euroaziju. Euroazijski rub se tada malo „spustio", te je na dotadašnji kopneni prostor ponovno prodrlo more, ovaj put u obliku većih ili manjih, otvorenijih ili zatvorenijih bazena. U bazene je s okolnog kopna dotjecala značajna količina slatke vode, pa je more bilo „oslađeno" (brakično). Od organizama koji su tu živjeli, prevladavale su brakične foraminifere – jednostanični organizmi milimetarskih veličina s vapnenačkom ljušturom. Foraminifere su dale praktično sav „građevinski" materijal za vapnence iz toga doba. Tragove iz ovoga geološkog vremena možemo naći na nekoliko mjesta u području Kornatskih otoka: Lavsa, Gustac, Ravni Žakan, Kurba Vela i Kornat („foraminiferski vapnenci"). Daljnje tektonski uvjetovano produbljavanje sedimentacijskog bazena dovelo je do taloženja tzv. fliških naslaga, koje u Kornatima nalazimo samo u području uvale Gujak na otoku Kornatu i to na sasvim malom prostoru. Krajem eocena, prije nekih 35 milijuna godina, kornatski prostor je – opet zbog Afrike – ponovno izronio. Od tada do danas neprekidno traju intenzivni procesi okršavanja ovoga prostora (nastajanje spilja, jama, vrtača, ...).